EKTOPARAZITI
KRPELJI
Krpelji su povremeni ili trajni spoljasnji paraziti ptica, sisara i ljudi koji se hrane krvlju domacina.
Najcesce se u nasim krajevima srecu krpelji iz familije Ixodidae koji se jos nazivaju i krpelji sikara. Velicina odraslog primjerka je u zavisnosti od stepena nasisanosti krvlju domacina, a mogu dostici velicinu od 2 do 3cm. Gladni primjerci imaju spljosteno, ovalno tijelo smedje do tamno crne boje, dok su nasisani jako uvecani, jajasti ili okrugli, olovno sive ili braonkaste boje. Krpelji (odrasli ) imaju 4 para nogu. Iza cetvrtog para nogu nalaze se stigmatski otvori za disanje. Na prednjem dijelu tijela nalaze se palpe kojima krpelj pipa (parazit nema oci) i rilo za zabadanje u kozu domacina. U sastavu, rila je i histoma, sa zupcima usmjerenim unazad, kojom se krpelj pricvrscuje za kozu domacina. Kada probije kozu domacina, krpelj obrazuje kanal u koji ubrizgava pljuvacku i na taj nacin sprijecava zgrusavanje krvi, sto mu omogucuje da je lako konzumira.
Razvoj i nacin prenosenja
Poslije oplodnje nasisana zenka se otpusta sa tijela domacina i trazi tamna zasticena mijesta sa dovoljno vlage gdje polaze jaja. Stanista krpelja u kojima polaze jaja su: ispod suhog lisca, pri korijenu grmlja, pukotine u zemlji, gnijezda glodara...Neke zenke mogu poloziti i do 17000 jaja. Razmnozavanje je u direktnoj vezi sa kolicinom posisane krvi, (veca kolicina posisane krvi = veca kolicina jaja). Po polaganju jaja zenka ugine, iz jaja se izlezu larve, iz larvi nastaju lutke koje se preobrazavaju u odrasle jedinke. Cijli ciklus traje od 250 do 280 dana (u nepovoljnim uslovima produzuje se i na 4 godine). Svi oblici imaju sposobnost da izdrze gladovanje i do dvije godine.
Invazija krpelja se javlja u dva godišnja doba i to: proljetni (mart/juli) i jesenji (septembar/oktobar). Ukoliko su ljetni mijeseci sa kišom i srednjim temperaturama krpelje mozemo imati i tokom cijelog lijeta.
Krpelji kao uzrocnici bolesti
Paraziti su vrlo pokretljivi i lako nalaze domacina. Mnogobrojnim lezijama uznemiravaju zivotinje, ostecuju im kozu i sisaju krv. Jedna zenka krpelja moze da posisa i vise od jednog mililitra krvi. Kao poslijedice invazije krpelja mogu da se jave: anemija (malokrvnost) i paraliza (uslijed dijelovanja nervnog otrova koga krpelj direktno ubrizgava u krv domacina). Krpelji osim direktnog dijelovanja mogu prenositi mnoge virusne, bakterijske i parazitske bolesti sa zivotinje na zivotinju ili ljude.
PIROPLAZMOZA
(KRPELJSKA GROZNICA)
Najtezi, najstetniji i najopasniji oblik dijelovanja krpelja je prenosenje krvnih parazita koji izazivaju krpeljsku groznicu tj. piroplazmozu (Piroplasmosis canis). Izazivac bolesti je porodica iz roda Babesia tj. Babesia canis i podvrste nastale njenim fizioloskim modifikovnjem: Babesia vogeli i Babesia gibsoni. Krpelji su prije svega prenosioci piroplazmoze (babezioze, ali od nje ne mogu da obole, mada je prenose i na svoj porod (jajasca)). Treba napomenuti da nije automatski svaki krpelj i prenosilac bolesti ima i onih koji su "zdravi". Medjutim, po pronalazenju krpelja na psu, treba produzeti posebne mijere opreza.
Po ujedu krpelja, protozoa koju je on preneo, tj. izbacio u krv psa, pocinje da se razmnozava u eritrocitima (crvena krvna zrnca), sto dovodi do razaranja i propadanja veceg broja ovih krvnih elemenata. Razoreni eritrociti i paraziti se nagomilavaju u kapilarima raznih tkiva, gde uz toksicno dijelovanje raspadnutih materija izazivaju teske promjene. Tokom raspadanja eritrocita i dijelovanja stetnih materija nastalih u metabolickom procesu, ispoljavaju se poremecaji i u centralnom nervnom sistemu.
Tokom daljeg razvoja bolesti pojavljuju se tipicne promjene kao poslijedica organskih ostecenja. Jetra cesto nije u stanju da preradi sav oslobodjeni hemoglobin iz eritrocita, pa se jedan dio eliminira preko bubrega i mokrace. Boja mokrace postaje tamna uslijed prisustva hemoglobina i hemosiderina, a takodjer dolazi i do preboljavanja vidljivih sluzokoza. Slezena (pankreas), hematopoezni organ, vrlo bitan u proizvodnji i deponovanju eritrocita, takodjer prezivljava sok i pregledom zivotinje se uocava njeno povecanje.
Piroplazmoza se pojavljuje 5-7 dana po ujedu zarazenog krpelja. Bolest se manifestira veoma visokom temperaturom preko 41ºC. Psi postaju bezvoljni, gube apetit i cesto leze. Prilikom hodanja cesto se primjecuje sepavost ili teturanje zadnjeg kraja tijela. Mokraca postaje tamnija (od boje tamnog meda do boje crne kave). cesto vlasnici izjavljuju da pas mokri krv. Pregledom mokrace potvrdjuje se sumnja na piroplazmozu. Sluzokoza konjuktiva postaje blijeda uslijed anemije, a podocnjak dobija nijansu zutilo koja se sve vise pojacava, u teskim slucajevima i zubno meso postaje zuto. Disanje je vrlo otezano, cesto se komplikuje plucnim edemom i otezanim radom srca. U slucajevima prodora toksina u centralni nervni sistem, nastaju poremecaji u ponasanju i kordinaciji pokreta, a cesti su i slucajevi sepavosti.
Kod perakutnog oblika babezioze, koji uglavnom napada stenad i mladje pse, vlasnici vrlo cesto i ne stignu da reaguju i pozovu veterinara, jer bolest nastupa munjevito i do uginuca dolazi izuzetno brzo.
Kod akutnog oblika koji je i najcesci u praksi, znaci bolesti se manifestuju poslije 2-5 dana od momenta ujeda krpelja. Pas u pocetku dijeluje umorno, slabije jede, odbija hranu, nerado polazi u setnju... Nakon 24 sata stanje zivotinje se znatno pogorsava. Dolazi do pvracanja, pas ne uzima hranu, depresivan je. Kod mokrenja se moze primjetiti da je mokraca mnogo tamnija od normalne, sluzokoze vidljive golim okom su u pocetku blijede uslijed anemije, a kasnije postaju žute-oker, usled nastanka ikterusa (zutice). Temperatura je jako visoka 39,5ºC-41,5ºC, pa i više. Pas ubrzano i otezano dise. U ovom trenutku, a mozda i ranije, treba se hitno obratiti strucnom veterinaru koje ce bolest dijagnostirati i primjeniti adekvatnu terapiju. Jer na vrijeme preduzeta strucna terapija daje velike izglede na ozdravljenje.
Kronicni oblik bolesti zahvata jedinke koje su zarazene manjim brojem protozoa ili one koje su vec lijecene od piropazmoze. Kod ovog oblika bolesti simtomi su isti kao i kod akutnog, samo su slabije izrazeni i nastaju u duzem vremenskom intervalu. Ovaj oblik bolesti moze trajati nedjelju dana, pa i duze.
Psi koji su prirodnim putem bez ikakvog lijecenja uspijeli da savladaju ovu bolest sticu dozivotni imunitet. Medjutim, psi koji su lijeceni takav imunitet nemaju i u buducnosti, mogu opet oboljeti, ukoliko ih ujede krpelj koji u sebi nosi babeziju.
Kod subklinickog oblika piroplazmoze nema tipicnih simtoma bolesti i cesto se tek analizom krvi moze utvrditi postojanje babezije u eritrocitima. Nerijetko se desava da babezioza bude sekundarna infekcija, na vec postojecu bolest, tako da su joj simtomi skriveni, ili se preplicu sa simptomima primarne bolesti, sto veterinaru znatno otezava posao.
Oboljeli psi se moraju pod hitno podvrgnuti kompletnoj terapiji, jer jedino tako postoji realna mogucnost za prezivljavanje. Svako dvoumljenje je tragicno gubljenje vremena i sansi za izlecenje.
Nacin suzbijanja krpelja
Najvaznija mera zastite pasa od krpelja je suzbijanje krpelja i to dvojako:
--> Unistavanjem krpelja u njihovim stanistima
--> Unistavanjem krpelja na samim zivotinjama
Profilaksa se sastoji u smanjenju ili eliminaciji rezervoara krpelja u prirodi: kosenjem trave, unistavanjem sikara i zbunova, unistavanjem glodara. Prskanjem travnjaka, dvorista bokseva, kucica za pse, tj. tretiranje sredstvima za unistavanje krpelja svih mijesta gdje se oni mogu pojaviti. Tretiranje treba ponoviti vise puta i pozeljno je koristiti preparate sa produzenim dijelovanjem. Pri izboru sredstava za dezinsekciju obavezno konzultirati strucnjake i striktno se pridrzavati uputstva proizvodjaca.
Drugi front borbe je zastita, tj. unistavanje krpelja na samim psima koriscenjem specijalnih sredstava za kupanje, sampona, pudera, sprejeva, ogrlica, preparata, pinceta za vadjenje krpelja, injekcija itd.
Pse treba svakodnevno pregledati na krpelje, narocito poslije svake setnje.
Kombinacijom svih ovih mijera mozemo izvrsiti prilicno efikasnu zastitu nasih pasa od krpelja i piroplazmoze.